Naime, obrazovne institucije morat će se ubrzano prilagoditi rastućoj uporabi novih tehnologija poput umjetne inteligencije. Razvoj sustava umjetne inteligencije dovodi u pitanje klasične puteve dolaska do informacija, učenja i kreiranja sadržaja, kako za sveučilišne nastavnike, tako i za studente. Upravo se na sveučilištima u Sjedinjenim Američkim Državama između 60-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća razvilo ono što od ranih 90-ih zovemo internetom, odnosno umreženim sustavom računala i njihovih baza podataka. Stoga možemo očekivati da će akademska zajednica ponovno predvoditi u tehnološkoj revoluciji.
Dakako, bit će izazov kako pomiriti zahtjeve za daljnjom komercijalizacijom obrazovnih sadržaja i omogućavanjem široke dostupnosti obrazovanja.
Rast umjetne inteligencije bit će izazov za mnoge manualne poslove koje će biti moguće automatizirati. Roboti će se pojaviti kao izravna konkurencija radnicima s lako zamjenjivim skupom vještina. To će dovesti do mobilizacije novih političkih stranaka i društvenih pokreta koje će izrasti na društvenom rascjepu između dobitnika i gubitnika nove tehnološke revolucije. Pored toga, kao i po pitanju bioetičkih tema i borbe protiv klimatskih promjena, tehnološka će se revolucija također prelamati preko dobnog jaza, uz porast nerazumijevanja između različitih generacija.
U idućim desetljećima očekuje nas ubrzani razvoj alternativnih izvora energije te preobrazba poljoprivrede i uzgoja stoke prema održivijim modelima. Pitanje opstojnosti automobilske industrije bit će politički i ekonomski vrući krumpir kojemu će trebati pristupiti s puno umješnosti. Proboje u korištenju zelene energije i stvaranju novih, ekološki održivih radnih mjesta možemo najviše očekivati u razvijenim, postindustrijskim demokracijama, dok će u zemljama koje su glavni zagađivači, poput Kine i Indije, taj proces teći puno sporije.
Naglasak na novim izvorima energije, ali i nalazištima rijetkih metala potrebnih za električne baterije i vodikove gorive članke bacit će Bliski istok u geopolitički drugi plan, a ubrzat će se nova utrka za eksploatacijom resursa na afričkom kontinentu.
Premda se očekivalo da slijedi stoljeće Afrike, taj će dio svijeta bio podložan brojnim klimatskim migracijama koje će stvarati pritisak na Europsku uniju, a ona vjerojatno neće biti više tako široke ruke prema useljenicima.
Tehnološka revolucija i klimatske promjene imat će dramatičan utjecaj na jednakost šansi i socijalne razlike, kako unutar zemalja, tako i između zemalja. Zemlje u razvoju smatrat će podizanje svojih stanovnika iz siromaštva važnijim prioritetom od smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Izrazito bogati pojedinci selit će se u područja s izvorima pitke vode i zdrave hrane. Voda će svakako postati važan i vrijedan resurs. Povećanje globalne temperature zraka drastično će izmijeniti kvalitetu života u tropskim i suptropskim područjima te dodatno naglasiti razlike u šansama između globalnog sjevera i juga.
U postindustrijskim razvijenim demokracijama doći će do razvoja društvenih pokreta koji će tražiti obuzdavanje dohodovnog raslojavanja i borbu protiv oligopola u tehnološkom i informacijskom sektoru.
Svijet budućnosti jest svakako multipolarni svijet, svijet u kojemu čitav niz država i saveza država balansira vojnu, političku, ekonomsku i kulturnu moć.
Pored neizvjesnosti ishoda rata u Ukrajini, u idućim godinama očekuje nas usložnjavanje geopolitičkih igara na Pacifiku te mogućnost otvorenog oružanog sukoba oko kineske kontrole nad Tajvanom i nizom manjih otoka i hridi u Južnokineskom moru. Kao reakciju na to možemo očekivati ponovno naoružavanje Japana. Razvoj tehnologija za nadzor komunikacija i umrežavanje osobnih podataka i dokumenata dodatno će omogućiti državnu kontrolu nad građanima u Kini. Kina će svakako pokušati spriječiti možebitno urušavanje sjevernokorejskog režima i ujedinjenje korejskog poluotoka, premda se južnokorejske vlasti već godinama potiho pripremaju za scenarij ujedinjenja te pokušavaju učiti iz iskustva ujedinjenja Njemačke.
Indija bi kroz par desetljeća mogla prestići Kinu u ekonomskom, ali i političkom smislu, dok Rusija neće moći držati korak ni s Indijom, ni s Kinom, već će svoju poziciju moći graditi isključivo na ulozi nuklearne sile. Konačni poraz u Ukrajini mogao bi Rusiju gurnuti u novo razdoblje nestabilnosti i raznih eparatističkih pokreta, poglavito na Kavkazu i u Tatarstanu.
Sjedinjene Države, usprkos tome što ih razdiru unutarnji kulturni ratovi i akutna pitanja nejednakog pristupa resursima te bolna točka nepostojanja općedostupnog zdravstvenog sustava, ostat će i dalje vodeća država u vojnom i tehnološkom smislu, kao i u smislu proizvodnje kulturnih i zabavnih dobara.
Europska unija morat će, kako bi opstala, ubrzati daljnje povezivanje i produbljivanje integracija. To će se poglavito odnositi na izazov pronalaska ravnoteže između očuvanja tradicionalnih industrija, zelene tranzicije, problema starenja i pojačane imigracije iz zemalja u razvoju.
Svijet budućnosti nije svijet u kojemu će doći do velikog daljnjeg širenja demokracije, već svijet u kojemu će s pomoću tehnologija nadzora mnogi autoritarni režimi još učinkovitije kontrolirati svoje građane, dok će zapadna društva prolaziti duboke rasprave o naravi i biti suvremene demokracije i odnosu privatnog i javnog, prava i dužnosti, slobode i jednakosti.
Hrvatska će u idućih nekoliko desetljeća postati država visokog dohotka, čija će se ekonomija temeljiti na informacijsko-komunikacijskoj industriji, proizvodnji zelene energije i ekološkoj poljoprivredi. Zbog ubrzanog starenja, morat će se značajno otvoriti useljavanju ne samo iz susjednih, već i prekomorskih zemalja. To će imati utjecaj na kulturne i identitetske promjene i razvoj novog, hibridnog nacionalnog identiteta koji će biti značajno inkluzivnije postavljen nego prije. Zemlja će politički i ekonomski dominirati naspram svojeg jugoistočnog susjedstva, koje će i dalje patiti pod teretom nedovršene demokratske konsolidacije i nerazriješenih pitanja naslijeđenih iz 1990-ih.
Zbog klimatskih promjena i održivijih načina prometovanja, masovni turizam više neće biti toliko važna komponenta hrvatske ekonomije, ali će vodni i šumski resursi snažno dobiti na značaju. Hrvatska budućnosti bit će zemlja zadovoljnih ljudi koji više neće biti opterećeni naslijeđem nedemokratskih režima 20. stoljeća.
Autor: Višeslav Raos, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu