Da bi mediji ispunili zadatke koji im se danas nameću, i oni se moraju mijenjati, s obzirom na to da je pozicija privilegiranog posrednika informacija promijenjena jer živimo u vremenu u kojem su za velike dijelove javnosti primarni kanal informiranja društvene mreže. Televizija, radio i novine desetljećima su bili privilegirani posrednici informacija masovnoj publici kojoj se isporučivao profesionalno kreiran informativni paket, novinari su imali status u društvu i ugodan život, a izdavači lijepu profitnu maržu. Danas je stvarnost drugačija te se javni diskurs zahvaljujući internetu demokratizirao, stoga svi mogu sudjelovati u proizvodnji informacija. To ima svoje naličje te se pokazalo da društvene mreže nisu samo alat povezivanja, nego i iskrivljavanja zbilje, polarizacije stavova i širenja lažnih vijesti, što je dodatno istaknulo spomenutu važnost informativnih medija.
Iako su kod mlađih generacija primarni izvor informiranja društveni mediji, i kod njih je potreba za provjerenim izvorima informiranja u porastu.
Zaključak je velikog istraživanja Pew Research Centera o medijskim navikama mladih u zapadnoeuropskim zemljama da je kod najmlađih generacija povjerenje prema etabliranim novinskim brendovima na internetu veće nego kod starijih generacija.
Na redefiniranje uloge medija kao središnjeg izvora informacija utječu tehnološka superiornost platformi koje preciznije gađaju interese ljudi, ali i mediji sami. Velik dio javnosti medije vidi dijelom upravljačke elite, udaljene od stvarnosti, koji ne adresiraju stvarne interese ljudi jezikom koji oni govore.
Kojim se jezikom, tonom i formatima mi kao mediji publici obraćamo izazov je vremena i tranzicija koje provodimo u poslovanju. Zadržavamo li formate članaka srednje dužine s tekstom i fotografijom ili se okrećemo kratkim vizualno snažnim porukama i dužim, bogatim medijskim formatima za užitak čitanja? U odabiru tema novine se, svake na svoj način, tradicionalno vode starim motom New York Timesa „all the news that’s fit to print“, profesionalnim filterom onog što se bira za objavu. Taj je filter danas prepreka stvarnoj komunikaciji s publikom.
Pred nama je u industriji odabir izdavačke strategije. Moramo odlučiti bavimo li se nišom i uranjamo li duboko u teme i interese ili pokušavamo raspršeno pokriti sve relevantno, tražimo li suradnike i partnere i vežemo li se za zainteresirane grupe čitatelja i zajednički gradimo sadržaj.
Primjeri nam pokazuju da se ide prema nekom novom decentraliziranom obliku izdavaštva, prožetom partnerstvima u kojima se prihvaća ekonomija kreatora, kreatori i izdavači postaju partneri, a novinari postaju samostalni brendovi, kreatori. U sinergiji svi zajedno doprinose kvalitetnijem, prema činjenicama odgovornom informiranju javnosti i raspravi o pitanjima važnima za život zajednice.
Ako imamo dva oblika konzumacije informacija, otvoreni i neprekinuti informativni tok weba i zatvoreni, vremenom objave ograničeni oblik koji poistovjećujemo s novinskom publikacijom, ta dva oblika već sad postoje u suživotu, u digitalnom obliku. Stoga vjerujem da će logika novina kao oblika konzumacije informacija preživjeti, iako punih sedam godina, koliko sam u medijskoj industriji, i to od prvog dana slušam da je print mrtav. Prakse i istraživanja pokazuju nam da se relevantni informativni mediji, novine i njihova digitalna izdanja, neće ugasiti. I u budućnosti će oni imati svoju publiku i svoje pretplatnike, broj onih koji čitaju tiskano izdanje možda će se smanjivati i ekonomski modeli nastavit će se mijenjati, ali će kvaliteta konzumacije sadržaja biti veća. Osim redovnog izvještavanja, publika već traži i uređivanje u vidu sažimanja, odabira najbitnijeg. Primjer su newsletteri, dnevni pregledi te PDF izdanja. To su u biti novine, drugi pol korištenja informacija.
Prakse i istraživanja nam pokazuju da se relevantni informativni mediji, novine i njihova digitalna izdanja, neće ugasiti.
U Hanza Mediji vidimo da broj pretplata i učestalost čitanja sadržaja na e-kiosku kontinuirano rastu, a to su digitalna izdanja tiskanih novina, poput spomenutih PDF izdanja. Ona su prikladno rješenje za sve one koji i dalje vole prijelom printa, uredničku selekciju i grafičko oblikovanje, a posebno su prikladni onda kad vam je internet prebrz i kad dođe do zamora saturacijom više i manje važnih informacija.
Stoga vjerujem da će print postojati i za dvadeset godina, a najveći bi utjecaj u kombinaciji mogli imati magazini s dubinskom obradom tema i internetski portali. Ljudi će i dalje u slobodno vrijeme željeti u miru pročitati nešto pametno, inspirativno i informativno.
I sada, prebacimo li se vremeplovom, recimo, tih nekih dvadeset-trideset godina u budućnost, želim ovako nekako zamišljati gdje i kako živimo: dobro došli u 2050. godinu. Hrvatska je iskoristila potencijale koje ima, pogotovo u kontekstu ključnih globalnih izazova pred nekoliko desetaka godina. Primjerice, potencijali koji se tiču obnovljivih izvora energije bili su toliki da smo u relativno kratkom vremenu potpuno eliminirali korištenje fosilnih goriva, a s vremenom smo postali i najveći „per capita“ izvoznik električne energije u Europi. Slično je vrijedilo i za veliku digitalnu industrijsku revoluciju u koju smo svojedobno ušli dvadesetih godina ovog stoljeća, a koja je nudila ogromne mogućnosti za hrvatske građane. Na primjerima tvrtki poput Infobipa i Rimca vidjeli smo da digitalna ekonomija nudi mogućnost da se iz Hrvatske stvaraju globalno relevantni proizvodi te nudi mogućnost talentiranim pojedincima da se iz Hrvatske uključe u globalno tržište rada i ideja.
Vjerujem da će za dvadeset-trideset godina Hrvatska iskoristiti svoje potencijale.
Hrvatski građani bili su skloni prigrliti mogućnosti koje su im digitalne tehnologije pružale, što su nam dokazali podaci iz DESI indeksa razvijenosti digitalne ekonomije i društva po kojima su u samom vrhu Europe po konzumaciji online vijesti bili na početku digitalne revolucije. Ta sklonost digitalnim rješenjima, svojevrsna digitalna pismenost, bila je velik potencijal koji se realizirao. U medijskom svijetu djeluju agilne multimedijske redakcije koje isporučuju sve formate, visokokvalitetno i svedostupno, uz znatno više personaliziranih formata temeljenih na obradi podataka, videosadržaja manjih formata i slično, a čitatelji ih dohvaćaju upravo tamo gdje žele. Dostupnost je potpuna, a selekcija na čitatelju.
Riječ je o nekom željenom, možda idealnom ishodu na temelju okolnosti i podataka koje imamo na raspolaganju. Optimistični aspekt hranim vjerom u ljude da onda kad žele, doista i mogu te mišlju da uvijek može biti gore i zahvalna sam na okolnostima u kojima živim i radim, trudeći se iz njih izvući maksimum. Zanos mi u balans stavi osvještavanje da se, iako nam svima tako malo treba da nam bude lijepo, da smo zadovoljni, uspješni i u miru, nekad nažalost nerazumno igramo i olako kroz prste propuštamo vrijednosti koje imamo i trenutke koje vrijedi živjeti, sve ono što treba baštiniti. A znam da možemo bolje te vjerujem da i hoćemo.
Autorica: Ana Hanžeković Krznarić, članica Uprave Hanza Medije