Posljednjih desetljeća 19. stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama dolazi do eksplozije populizma, u toj mjeri snažnog i zapaljivog da je doveo do američke invazije na Kubu i rata protiv Španjolske; medijska scena u ozbiljnom je rasulu, fake news buja, a naslovnice su prepune onog što bismo danas okarakterizirali kao clickbait, odnosno uredničko navlačenje ili čisto laganje; podjele u društvu sve su veće, a naučnici i elite raspredaju o urušavanju ključnih struktura.
Kada biste pogledali ondašnje naslovnice, iz 1898. recimo, zapanjilo bi vas koliko zvuče kao jeftini naslovi marginalnih portala koji se svima nama pojave na newsfeedu: „Deset stvari o današnjim izumima koje će vas šokirati“, „Ovaj arhitekt ima sumanut plan za promet u New Yorku“ i tako dalje. Od nabrajalica do navlačenja, uspješnog ili manje uspješnog, pa do političkog pretjerivanja i manipulacija, naslovi njujorških tabloida prije 120 godina doslovno su bili isti kao današnji naslovi BuzzFeeda ili Breitbarta.
Iako Amerika ni pod Trumpom nije razmatrala invaziju na susjednu Kubu, niti je uspjela stupiti u rat protiv neke europske zemlje, društvene prilike i politička retorika 1890-ih izuzetno podsjećaju na ono što smo prolazili kroz posljednjih petšest godina. U krajnjoj liniji, dobili smo Donalda Trumpa kao američkog predsjednika, kao i bizarne pojave poput Brexita ili napada na američki Kongres.
U oba slučaja – kasnih godina 19. i početkom 21. stoljeća – u demokratskim društvima došlo je do fundamentalnih promjena uvjetovanih tehnološkim inovacijama, primarno u području komunikacija.
Štampanje novina postalo je jeftino, brzo i dostupno pa više nije pripadalo samo interesnim skupinama i političkim strankama s jakom donatorskom bazom, koje su izbacivale svoje netiražne elitističke pamflete.
U relativno kratkom roku gradovi poput New Yorka dobili su desetke novih dnevnih, tjednih ili povremenih izdanja. Gotovo svaka socioekonomska grupacija najednom je dobila pravo glasa u javnosti, kroz novine koje su sami izdavali ili novine koje su kupovali i podržavali. Glas su dobili mnogi, od tvorničkih nadničara do europskih doseljenika, čiji su interesi bili ignorirani ili supresirani.
Promjena je bila važna i pozitivna, ali je imala i kratkoročno negativnih strana. Onda, kao i sada, demokratizacija i liberalizacija razmjene mišljenja i participiranja u javnoj komunikaciji nisu prošle sasvim glatko: novi glasovi u javnoj raspravi također su značili pojavu toksičnih novih glasova, koji su zagovarali vojne akcije i invazije, rasizam i ksenofobiju ili pseudoznanstvene zablude. Pa se društvo nabrijalo i krenulo u rat protiv Španjolske.
U tom smislu možemo biti optimistični: uz nešto poteškoća i promašaja demokratska društva preživjela su inicijalne potrese u stvaranju današnjeg svijeta masovnih komunikacija, javne participacije i liberalizirane rasprave. Pravo glasa i sudjelovanje u javnom prostoru također su značili veće sudjelovanje u stvaranju i raspodjeli kapitala pa je 20. stoljeće, uz sve ratove i genocide, ipak bilo stoljeće razvoja i širenja prosperiteta.
Tehnološke inovacije dovele su do velikih promjena u distribuciji sadržaja – štampanje onda, internet sada – što je pak dovelo do još većih promjena u samom sadržaju koji se distribuira. Društvene i političke reperkusije u oba su slučaja bile osjetno veće nego smo bili kadri zamisliti. No, nakon nekog vremena stvari se ipak poslože, clickbait naslovi odumru, a širitelji mržnje zamru, dosadni i izolirani, negdje na margini.
Takve dubinske društveno-komunikacijske procese gledamo sada.
Novi alati kao što su MidJourney, ChatGPT i Dalle-E odgovor su na novi svijet liberalizirane digitalne distribucije sadržaja.
Nakon što je liberalizirana distribucija, novi alati sada liberaliziraju digitalnu produkciju: svatko, uz dva-tri klika i dobra upita, može postati sasvim solidan ilustrator. Pravi ilustratori mogu se buniti i rogoboriti, ali taj je vlak već odavno napustio stanicu, kao što će ih napuštati za niz drugih kreativnih funkcija.
Proliferacija komunikacijskih alata znači da je geološka pripadnost također manje važna: inherentne prednosti nekog rođenog u razvijenog zapadnom gradu, s boljim pristupom dobrim školama, bankama i poslodavcima, bit će sve manje i manje važne.
S pomoću nekog budućeg metaverzuma postat će još lakše integrirati se u tržište rada, bez obzira na lokaciju i podrijetlo, ili stvarati vlastite biznise, obrte i autorske radove. I svladati dosadašnje prepreke: talentirani pisac lišen talenta za vizualni izričaj sada će moći vrlo lako obogatiti svoj rad, ilustracijama
koje generira umjetna inteligencija.
Kao i u drugoj polovici 19. stoljeća, novi komunikacijskoprodukcijski alati ubrzano brišu granice i afirmiraju prilike; samo trebamo preživjeti još ponekog Trumpa ili idiotsku invaziju.
Autor: Miran Pavić, direktor Telegram Media Grupe