Naše je vrijeme donijelo brojne promjene upravo na financijskom tržištu: na američkom se tržištu, na primjer, dogodilo da najkapitaliziranije kompanije nisu više tradicionalne – a taj je pojam u prošlosti uvijek bio vezan uz proizvodnju – već to sada postaju one vezane uz tehnologiju. Upravo su te, tehnološke dionice prvo doživjele povijesno visoke razine, a onda su pojavom inflacije i krize uzrokovane ratom u Ukrajini one doživjele krizu.
Značajnom promjenom smatram promjenu paradigme koja se odnosila na faktor rada i na faktor kapitala. Ubrzavaju se svi procesi inovacija – i to je uzrok promjene paradigme na koju smo dosad bili navikli. Dobar test svega ovoga bila je pandemijska kriza u kojoj nam je tehnologija omogućila dodatnu efikasnost. Ne treba daleko gledati da bi se zamislilo kakve su sve efikasnosti moguće, zato vjerujem da će tehnološke kompanije, prvenstveno zato što su najsposobnije brzo osmisliti i još brže uvesti inovacije, nastaviti svoju dominaciju.
Tehnološke kompanije nastavit će svoju dominaciju jer su najsposobnije brzo osmisliti i još brže uvesti inovacije.
Moj su profesionalni fokus tržišta kapitala i vjerujem da će ih tehnologija usmjeriti prema stvaranju i osmišljavanju novih proizvoda. Mijenjat će se način poslovanja i to u smjeru bolje povezanosti s globalnim tržištima. Vjerujem da ćemo i dalje promatrati trend rasta malih ulagača. Europa posebno ima golem potencijal rasta u tom segmentu: sadašnji podaci govore da su Europljani jako podinvestirani u čitavom nizu investicijskih klasa. Naime, većina stanovnika SAD-a s viškom primanja ulaže na burzama i mnogi su ulaganjima koja im je tehnologija omogućila osigurali prihode za svoju starost. Naši, europski, ali i hrvatski ulagači tek moraju doći do tog stupnja razmišljanja jer ulažu depozitima u bankama ili investiraju u nekretnine.
I u tome nam pomaže tehnologija: pojavljuju se robotizirani financijski savjetnici koji su sve bolji i osiguravaju sve višu, individualiziranu kvalitetu usluge. Tehnologija je tu pokazala efikasnost i dopire do mnogo više klijenata. Želimo da sudjeluju na tržištu na kojem mogu ostvariti dobit.
Kada gledam u budućnost, ja sam veliki optimist. Optimistična sam jer ljudi danas žive bolje. Možemo debatirati o individualnom nezadovoljstvu i uobičajenom stavu koji kaže da živimo gore nego ikada prije, ali to nije istina. Živimo duže nego prije 40 godina. Mnogo više ljudi posjeduje vlastitu nekretninu. Po kupovnoj moći mnogo smo potentniji. Prosječni Hrvat posjeduje mnogo više osobnih stvari, dostupnija mu je raznolika roba koju može kupiti, puno više kućanstava ima automobil ili posjeduje kućanske uređaje. Dokazi za to da je život bolji nego u prošlosti definitivno postoje. Pomaci se osjećaju posebno od ulaska u Europsku uniju: možete naručiti robu iz bilo koje zemlje EU-a bez poreza i carina. Konkurentnost se značajno povećala. Uveli smo euro i ušli u schengenski prostor.
Možda nismo uvijek zadovoljni brzinom promjena, ali realno, život doista dobiva na kvaliteti.
Donekle sam i pesimist ili možda bolje reći zabrinuta. Zabrinutost mi izaziva svijest da se odnos sila na svijetu mijenja, što prosječni građanin teško može shvatiti. Tek smo na početku događaja koji će nam pokazati kako će rat u Ukrajini utjecati na Europu. Energetska kriza tek će pokazati koliko su dugoročne strategije država imale smisla. Francuska ima nuklearke i svejedno im je što će biti s ruskim plinom, ali Njemačka je zasad ovisna o Rusiji. Cijene svih roba i usluga koje konzumiramo ovise o cijeni energije. Energija je strateški resurs o kojem država mora brinuti. Ako se zbog rata u Ukrajini dogodi da neka ekonomija osjeti jake potrese, to će promijeniti cjelokupnu sliku u EU-u i sve stavove vezane uz nju.
Hrvatska 2050. godine? Najveća stvar koja će se promijeniti – Hrvatska će postati mnogo više multikulturalna i multinacionalna zemlja nego što smo navikli. Prije dvije godine nismo mogli – ako izuzmemo turiste – vidjeti osobu druge boje kože osim bijele. To će se značajno promijeniti. Teško da postoji mjera koju vlada može provesti da mi postanemo pozitivni u natalitetu i to će se jako vidjeti za dvadeset godina.
Hrvatska će 2050. postati multikulturalnija i multinacionalnija zemlja nego što smo navikli.
Mi smo zemlja izbora za siromašnije azijske zemlje, ti ljudi će doći u Hrvatsku, nastanit će se ovdje. Imat ćemo više ljudi raznih vjera. To jest dobro, ali brine me što kao država ništa ne radimo da pripremimo stanovnike na tu raznolikost. Mi se još borimo s relativno trivijalnim pitanjima koja će biti nevažna već za par mjeseci, a u međuvremenu imamo više od 120.000 stranaca, mahom Indijaca, Nepalaca, Bangladešana… koji su u 2022. godini radili u Hrvatskoj. To je velik broj ljudi i to će se početi primjećivati. Hrvatska će izgledati posve drugačije. Sada možda mislimo da je privremeno, ali nije i taj će proces postati sve intenzivniji. I taj je proces za Hrvatsku dobar i jedini izbor da prevladamo manjak radne snage.
Što se budućnosti tiče, važnim mi se čini trend iseljavanja iz gradova. Dvije su stvari tu ključne: nije održivo da netko tko radi u Zagrebu i ima iznadprosječnu plaću ne može kupiti stan u Zagrebu. To se dogodilo jer ne oporezujemo nekretnine, 50 posto stanova kupuje se za gotovinu, mnogo zgrada kupuje se za najam. Građani više neće moći kupovati te stanove, a u okruženju rastućih kamatnih stopa neće se dodatno moći zaduživati. Razvijaju se mali gradovi koji prvi put osiguravaju vrtiće i škole. Potrebno je još osigurati bolju logistiku i prometnu povezanost, to će – sigurna sam – biti tema budućnosti.
Autorica: Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze