Iako društvo zadnje desetljeće uživa brojne prednosti koje dolaze s ubrzanom globalizacijom i digitalizacijom, danas je pred zidom s gomilom neodgovorenih pitanja za koja društvene elite pojedinačno nemaju dovoljno znanja.
Dodatno, javnost je izgubila povjerenje u gotovo sve autoritete pa i pojam istine, bez čega izostaje informirana i racionalna rasprava, a tako i bilo kakva ozbiljnija mogućnost pronalaska rješenja na dobrobit svih. Prema našem zadnjem istraživanju Nultog kvadranta, na kraju 2022. godine povjerenje građana najmanje uživaju mediji, državne institucije, nevladine organizacije i lokalne samouprave.
Od poslovnog sektora očekuje se da preuzme odgovornost koju ima prema društvu, da bude pokretač društvenog i gospodarskog razvoja kojim će se smanjiti socioekonomske nejednakosti i pozitivno utjecati na klimatske promjene.
No, razina povjerenja nikad nije bila niža i prema poslovnom sektoru. S druge strane, od njih se najviše očekuje da preuzmu odgovornost koju imaju prema društvu, da budu pokretači društvenog i gospodarskog razvoja kojim će se smanjiti socioekonomske nejednakosti i pozitivno utjecati na klimatske promjene. Tu se posebice misli na one najveće, koji su značajno utjecali na način na koji danas živimo. Važno je da u narednom razdoblju poslovni sektor preispita svoju trenutnu ulogu u društvu, koliko je ona relevantna i autentična u vremenu u kojem živimo te bude spreman resetirati stare postavke upravljanja i procesa jer to je jedini put kojim će u budućnosti moći opravdati smisao svog postojanja.
Iako smo u jednom od najizazovnijih vremena ikad, vjerujem da je ovo za sve velika prilika da krenemo raditi dobro čineći dobro. Kompanije koje neće proizvoditi konkretnu i artikuliranu društvenu vrijednost sutra neće uopće postojati. Taj je put ujedno i put rješavanja velike krize povjerenja. Drugim riječima, svrha poslovnog sektora trebala bi se u budućnosti ogledati u uspostavljanju odnosa povjerenja s ljudima i stvaranju konkretne vrijednosti za društvo, iznad utrke za profitom. Svrha treba biti u srži svih poslovnih aktivnosti, ona definira što kompanija radi, zašto i kako.
Mnogi potrošači već danas traže usluge i proizvode kompanija koje se vode društvenom svrhom, a investitori sigurnost investicije sve više ocjenjuju kroz stvaranje dugoročne vrijednosti i svrhovitost poslovanja. Istraživanja potvrđuju da fokus na dugoročne ciljeve, za razliku od kvartalnih rezultata, dovodi do više inovacija, ali i otpornosti tijekom teških gospodarskih razdoblja. Svrha potiče snažnu unutarnju kulturu koja povećava zadovoljstvo i učinkovitost zaposlenika, ali pomaže privući i zadržati najbolje talente jer mlađe generacije traže više smisla u svom radu.
Tržište je za kompanije sa svrhom ogromno, osobito za one s naglaskom na inovativnosti i održivosti. Komisija za poslovanje i održivi razvoj procijenila je da bi bavljenje održivim poslovnim ciljevima moglo do 2030. godine otvoriti tržišta vrijedna 12 bilijuna dolara, s neizravnim utjecajima na šire gospodarstvo potencijalno 2 do 3 puta veće. Njihovo izvješće identificira šezdeset tržišnih prilika u četirima ekonomskim sustavima: hrani i poljoprivredi, gradovima, energiji i materijalima te zdravlju i dobrobiti.
Zbog svega navedenog, odnosi s javnošću industrija su koja će u budućnosti i dalje rasti i njezin će značaj imati sve veću vidljivost i utjecaj. Donošenje strateških odluka znatno je kompleksnije – traži dobro razumijevanje okruženja u kojem živimo, širi spektar specijaliziranih znanja te poznavanje i veću suradnju s ključnim dionicima. Zato su komunikatori i komunikacijske kompetencije ključne za upravljanje javnim i privatnim sektorom u vremenu pred nama.
Mi se u Val grupi kladimo na znanje koje je i ove godine prema istraživanju Nultog kvadranta uvjerljivo najisplativija investicija.
Smatramo da agencije za odnose s javnošću, ako žele iskoristiti svoju veliku priliku strateških savjetnika, trebaju značajnije nego do sada ulagati u razvoj, znanje i kompetencije svojih zaposlenika.
Prostor za daljnji razvoj imaju i studiji za odnose s javnošću. Kadar koji izlazi na tržište rada, uz kompetencije iz područja komunikologije, treba u budućnosti imati kompetencije iz područja psihologije i sociologije, ekonomije i menadžmenta te digitalnih komunikacija.
Takav će smjer razvoja u bliskoj budućnosti osigurati da pozicija strateškog komunikatora bude ravnopravna s ostalim donosiocima odluka u upravi jer će o njoj uvelike ovisiti hoće li kompanija opravdati svoju svrhu postojanja i u budućnosti BITI ILI NE BITI.
Autorica: Nina Išek Međugorac, članica Uprave u agenciji Val grupa